Multimedijalni projekat
Nevidljivo
Omaž Stevanu Kneževiću
“Umetnost je važna ali ne znam zašto“.( Žan Kokto )
Šta su vrednosti u umetnosti danas? Koje vrednosti mi zastupamo?. Čemu umetnost? Zašto je ona sada “važna“? Koji je njen smisao u društvu?. Šta mi svi imamo od nje?
Ovo su neka od pitanja na koja autor ovog projekta pokušava na nađe odgovor.
Premisa: Kultura nastaje zajedničkim radom cele zajednice. Ona je posledica raznih usaglašavanja i razmena a umetnik je tek jedna karika u lancu nastanka kulture.
Cilj: da ukažem na deo “mreže“ koja stvara kulturu naše sredine. U toj mreži su utkana mišljenja, stavovi i motivi onih koji rade za kulturu a nisu umetnici i koji svojim profesijom i položajem u društvu bitno utiču na samu kulturu i njene vrednosti. Umetnik u toj mreži pokušava da nađe svoje mesto i da uspostavi razmenu sa sredinom u kojoj stvara.
Koncept izložbe
1 Intervjuisati profesore akademija, kustose, zaposlene u Sekretarijatu za kulturu grada Beograda i Ministarstvu kulture, kritičare, teoretičare umetnosti i novinare koji prate kulturna zbivanja.
Od njih zatražiti odgovor na sledeća pitanja:
1. Šta je za njega / nju umetnost ?
2 .Koji je značaj ili zadatak umetnosti ?
3. Kako vidi sopstvenu ulogu u kulturi ?
Ove intervjue pretvoriti u tekstove koji bi bili izloženi u galeriji.
Uz svaki rad na izložbi stajale bi fotografije intervjuisanih osoba snimljenih u njihovom radnom okruženju
Za ovu izložbu spremio bih oko 10 intervjua - tekstova / fotografija
2. Pronaći i sakupiti određeni broj radova ( grafika i skulptura ) Stevana Kneževića i izložiti ih u galeriji.
3. Prkazati deo iz video rada“Svi govore“ autora Branimira Stojanovića u kome autor ovog projekta tj ja glasno razmišljam o umetnosti i o tome da li je ona potrebna društvu ili ne.
4.Prikazati dokumentarni video otvaranja izložbe Stevana Kneževića u galeriji ULUSa 1990.
Zašto Stevan Knežević ? Kao gimnazijalac, posetio sam ( vodila nas je nastavnica likovnog ) izložbu grafike Stevana Kneževića u Novom Sadu. Ostala mi je u sećanju kao prva Izložba grafike koju sam ikada posetio a neobični svet u njegovim grafikama ( kasnije i skulpturama) bio je za mene od samog početka izuzetno privlačan.
Drugi razlog je taj što je Stevan Knežević bio profesor na FLU i vrlo uspešan umetnik o čijem delu su pisali mnogi kritičari i teoretičari. Bio je nagrađivan i hvaljen i meni se činilo da među umetnicima i kritičarima vlada nepodeljeno mišljenje da on spada u najvrednije umetnike u Srbiji tog perioda.
Kada je umro i on i njegovo delo su pali u zaborav.
Stevan Knežević:.... “ Rođen 1940. Diplomirao grafiku na ALU u Beogradu .Od 1980. godine radio je kao asistent na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, 1989. godine izabran je za vanrednog profesora a 1993. godine za redovnog profesora. Umro je u Beogradu 1995. godine“ ......
......“ Do 1991. godine je imao 12 samostalnih i 129 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i desetak vrednih nagrada za svoje delo. Bio je grafičar, vajar, slikar, crtač, pisac, strasni sakupljač knjiga i najčudnovatijih predmeta. Svetao, veran sebi i umetnosti, ozbiljan na svoj način, ostao je kao idealna predstava umetnika. Njegova likovna zaostavština rasuta je po privatnim zbirkama i mnogim muzejima, o njemu se mnogo govorilo i pisalo. Bio je važan predstavnik beogradskog kruga grafičara i protagonista fantastičnih likovnih sklopova.“....
Rezime
Izložba bi se sastojala od a) odštampanih intervjua - tekstova različitih osoba koje se bave kulturom ( od političara do kustosa i njihove fotografije), b) grafika i skulptura Stevana Kneževića, c) video iskaz autora projekta, d) video otvaranja izložbe Stevana Kneževića 1990. u galeriji ULUSa u Beogradu .
Intervjuisani su:
Danica Prodanović - direktorka Muzeja grada Beograda
Borka Pavićević - direktorka CZKD
Gorica Mojović - poslanik
Jerko Denegri – istoričar umetnosti, profesor
Maida Gruden - kustos galerije Studentski grad
Miško Šuvaković - teoretičar umetnosti,profesor
Radonja Leposavić - novinar Radio Beograda
Branislav Dimitrijević - teoretičar umetnosti |